beats by dre cheap

...da je ljubav kutija što se vremenom baci u kraj

...ova NIKAD ne! U naslovu je stih pijesme Dina Merlina. A sjetio sam se toga sad po samom završetku "Dugmetovog" zadnjeg koncerta u Beogradu. Nikad nisam imao čast da ih gledam uživo, valjda je sad i poslednja nada pala u vodu. Ali ne žalim. Osjećam se kao da sam ih sto puta gledao. Posmatrao sam njihov beogradski koncert preko TV-a. Eh da sam mogao biti jedna od onih (kako se pričalo) 200'000 duša tamo. A vala, i nisam ih mogao izbrojati sve. Takođe i u Sarajevu kao i u Zagrebu. Toliko ljudi se skupilo da odpjevaju zadnje pjesme snjima. Ježio sam se, uzbuđivao, skakao pred TV-om i skoro zaplakao. Nemogu još da vjerujem u ovo sve. Koliko generacija su odrasle uz njih, a tek koliko će još. Nema derneka da je prošao u mom životu bez njih, ni jedne godine koja nije ukrašena "Dugmićima", ni jedne djevojke koja nije primila jedan njihov stih od svog dragog. Koliko god da se prašine dizalo oko njih, koliko god loših glasova da su se čula protiv njih. Ne smijemo zaboraviti da su oni pjevači, umjetnici, zabavljači, lijek protiv lošeg raspoloženja, ljudi koji spajaju, ljudi dobre volje, ljudi koji su posvijetili svoj život nama, našim djedovima, našim sinovima i sigurno i našim unucima. Neka su i zaradili milione i milione, zaista su zaslužili. Nema cijene koja može platiti toliko usrećenih duša. I ova slika je na neki način meni sad simbolična. U suštini je samo jedan boks njihovih diskova, ali je meni više od toga. Ja sebe vidim u toj kutiji, u njoj ću ostati. Moja djeca će me pratiti u nju, garant. Dugme nikad neće prestati i nestati. Oni su odsvirali svoje, a mi ćemo svirku prenositi našim naslednicima. Bilo bi sramota naša da je sačuvamo samo za nas, valjda i naši potomci trebaju doživjeti malo ljepote i dobrote, zar ne? "Bijelo Dugme" lives on...

giggs | my mindmap
http://giggs.blogger.ba
29/06/2005 00:35