Evo da se malo oglasim i ja na svom (skoro zaboravljenom) blogu.
Nešto sam bio zauzet u zadnje vrijeme. Te posao, te škola, te neke slatke muke. Šta da vam kažem: *ebiga, krenulo me:-) Doživio sam i ja taj trenutak da jednom kažem NE. Pa mi opet bude žao, obučem se i odem na grijeh. Dužnost je dužnost. Ipak te ljudi pamte i ocijenuju po nekim tvojim aktivnostima. Pa kakvi god bili. Živim opet neki svoj život. Nemam čemu da se žalim, i ako je onako, kako bi naš narod rekao: Uvjek može bolje.
Opet sam spreman, samo da završim ovaj post. Takav sam. Kad nešto počnem, onda i završim. Tako ću i nakon ovog posta – idem da nešto završim, dovršim, …, ili kako god.
Nije sve onako kako izgleda. Budi te dobri.
ja mnogu svima reci ne samo nemogu roditeljima hehe.. mada sam ja ko osjetljiva pa cim kazem nekom ne bude mi zao
pozdrav drugu! drago mi je da si dobro!
hehehe momkujes, jade drago mi je da ti ide OK, puno pozdrava i ne zaboravi ko si i sta si…
e dodje proljece nigdje tebe
gdje si covjece?
sretna nova godina